Mučeništvo

Iz bloga sestre Evangeline:

ponedjeljak, 4.lip.2007
MUČENI ZBOG KRISTA




Potaknuta od Duha Svetog pišem ove retke kao podsjetnik nama, kršćanima u Europi, na borbu koja je stvarna i koja se vodi na svim stranama svijeta. Kod nas, u „civiliziranom svijetu“ ta borba je ispod površine, nije javna, već je svakodnevna i osobna. Od obitelji, posla, prijatelja i sl.

Dok se u drugim dijelovima svijeta odvija ovako:

KRŠĆANIN PREŽIVIO STRAVU SJEVERNOKOREJSKOG ZATVORA

Kršćanski misionar je zatvoren u Sjevernoj Koreji, poput brojnih drugih, ali on je živ i mogao je ispričati svoje stravično iskustvo. Ovo je svjedočanstvo tog korejsko-kineskog čovjeka kojeg ćemo iz sigurnosnih razloga zvati „Lee“. Žena iz njegove kineske crkve dala mu je osobni broj svojeg bratića da se njime koristi dok ide kroz Sjevernu Koreju. Kada su vlasti vidjele taj broj odmah su uhapsili Lee-a, koji je kasnije otkrio da je ta žena bila sjevernokorejski špijun. To je bila zamka.

Ovo je zapisao Lee o svom zatvorskom iskustvu: „Između 5 i 19 ožujka, ispitivali su me svakodnevno. Zbog premlaćivanja osjećao sam ozbiljne bolove u području jetre i bubrega.“ Lee je rekao da su u jednom trenutku upravitelj vjerovao da je blizu smrti, pa su ga prebacili na drugu lokaciju i dobro ga hranili kako bi ostao živ. „Kroz dva tjedna sam se oporavio, pa su me vratili nazad u istražni zatvor, gdje su me ponovo tukli i mučili idućih 54 dana“ piše Lee.

Zašto su mučili tog čovjeka? Lee kaže: „Moj najveći zločin protiv Narodne republike Koreje je taj da u proteklih osam godina, širim evanđelje u Sjevernoj Koreji i vodim ljude Kristu

Lee govori da su za njega heroji oni kršćani koji su izdržali mučenje, teški rad i gubitak života – a nikada nisu odbacili ili negirali svoju vjeru. „Oni doslovno žive i umiru za Evanđelje, i oni su moji heroji. Premda su im životi kratki, to što su učinili će zauvijek sjati u Kristu.“



SUDANSKI DJEČAK RAZAPET



Damare, mali sudanski dječak, otet je kao rob i prisiljen voditi brigu o devama kada je njegovo selo razrušeno od strane radikalnih muslimana. Jednog dana se Damare, koji je odgojen u kršćanskom domu, iskrao svom gospodaru da ode na službu u crkvu. Kada se vratio, muslimanski gospodar ga je čekao i optužio da je učinio smrtonosnu stvar, „sastao se s nevjernicima“. Gospodar ga je odvukao u polje i prikovao njegova stopala i koljena za veliku ploču dok je dječak plakao u agoniji.

Damar je čudesno spašen i rekao je da je i Isus bio prikovan i oprostio, pa i on oprašta. Kakve li hrabre vjere od malog sudanskog dječaka!

Damare nije jedini u progonstvima. Muslimanska vlada Khartoum na sjeveru objavila je „jihad“, sveti rat, protiv kršćana na jugu. Omar Hassan al-Turabi, islamski vođa, izjavio je da svatko tko se protivi islamu „nema budućnosti“. Od 1985. Otprilike dva miliona ljudi je nestalo. Obitelji na jugu su terorizirane, očevi ubijani, majke silovane i djeca prodana u roblje. A ipak, u središtu svega, kršćani u Sudanu ostaju snažni, slaveći svog Spasitelja i vodeći druge k Njemu.



Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.


I blago onom tko se ne sablazni o mene."

Matej 11,5-6