Propvijedi by Krizostom

NAJVEĆI BOŽJI DAR (Ivan 3,16)


Draga braćo i sestre sve vas srdačno pozdravljam i drago mi je što mogu prvi propovijedati u našoj virtualnoj crkvi. Danas ću govoriti o najpopularnijem stihu iz Biblije, stihu kojeg manje više svi kršćani znaju napamet. Stihu u kojem je sadržana cijela Radosna vijest. Sigurno pogađate o kojem je stihu riječ, naravno IVAN 3, 16.

"Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni".

1, "Jer Bog je tako ljubio svijet" - O kakvoj ljubavi je tu riječ. U grčkom jeziku postoje tri riječi za ljubav. To su eros, fileo i agape.

Eros- tom ljubavlju grci su označavali strastvenu, osjetilnu ljubav, koja djeluje na strastvenoj razini i čisto je sebična i vodi računa samo o svojim interesima. Takvu vrstu ljubavi ne nalazimo u Novom zavjetu.

Filein - javlja se 22 puta, kao glagol fileo i označuje - osjećajnu, sentimentalnu ljubav koja je zasnovana na emocijama. Kada je Isus proplakao za Lazarom neki židovi su govorili, gledaj kako ga je ljubio (tu se upotrebljava riječ fileo). No tu vrstu ljubavi Biblija ne zapovijeda jer je proizvod osjećaja (nemoguće je zapovijediti srcu koga će voljeti). Ta je ljubav promjenjiva kao i osjećaji.

No ona ljubav koja se spominje u ovom retku 3,16 je agape ljubav. Ona je stalno prisutna u Novom zavjetu. Kao imenica javlja se 27, a kao glagol 135 puta. To je ljubav u svojem najuzvišenijem i najiskrenijem obliku. Agape ljubav je prije svega žrtva, usredotočena na dobrobit drugoga, a na vlastitu štetu. Možemo reći čisti altruizam.

I ovakvmom ljubavlju Bog ljubi svijet. Ali sad se postavlja pitanje koji je to svijet. U grčkom originalu stoji "kosmos". Prema svom korijenu ta riječ prvenstveno označava ukras, nakit. 1 Petrova 3,3 "Vaš nakit neka ne bude vanjski" I naša riječ kozmetika potječe od ove riječi kosmos. Ali u ovom našem kontekstu se ne uklapa da ovu riječ kosmos prevedemo sa nakit.

Ako čitamo IVAN 1,10 bit će nam jasnije što se podrazumijeva pod riječju kosmos. "Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu" U ovom retku se riječ kosmos odnosi na ovu našu planetu Zemlju ili stanovnike Zemlje, kako ćemo kasnije vidjeti.

Ali zašto Bog posebno ljubi ovaj svijet, ovu zemlju....Zato što je pod vlašću Sotone. Isus za sotonu kaže da je knez ovoga svijeta (IVAN 12,31; 14,30; 16,11). Sav svijet je pod zlim.
Također riječ svijet se odnosi i na ljude. Tako farizeji kažu jedan drugome:
"Evo svijet ode za njim (IVAN 12,19)" Ali obično se međutim, većina ljudi i nije isticala nekom revnošću u službi Bogu. A što se Krista tiče, svijet mu se općenito protivio, odbacio ga i na kraju razapeo. Zato ne iznenađuje da se izrazom "svijet" označava i čovječanstvo u svom protivljenju Kristu.

I sada iako je ovaj grešni svijet pod vlašću sotone, svejednako je predmet Božje ljubavi i njegove spasnonosne djelatnosti.

2. Sada već prelazimo na drugi dio stiha "da je dao svoga jedinorođenog Sina" Ivan nam kaže da se Božja ljubav očituje darivanjem vlastitog sina.
Ljudi često darivaju jedni druge, pogotovo za rođendan. Zatim tu su i božićni darovi. Tada će se izmjeniti mnoštvo darova. To su većinom parfemi, bombonjere, čokolade, odjeća, ukrasne stvari, igračke za djecu, životinje. Darivati možemo i novac, čak i vrijeme, pažnju, ljubav...Što mislite možemo li darivati ljudska bića... Sjetimo se robova, mnogi moćnici, gospodari, imućni ljudi su sigurno poklanjali robove jedni drugima. U novije vrijeme možemo čuti ponosne očeve i majke koji kažu, ja sam dao (dala) sina u rat (neki su se živi vratili iz rata, neki su poginuli).

Ali i stvari i ljudi su samo dim koji se pojavi pa nestane. A ovaj tekst nam kaže da je i naš Tvorac nešto poklonio za ovaj svijet. Dao je svoga sina i to jedinorođenog. Ovaj grčki izraz "monogenes" možemo prevesti kao jedinog te vrste, jedini, jedinac. Ono što treba naglasiti je da Sin kojeg je darovao otac nije neko biće koje je stvoreno u nekom vremenu prošlosti, kako neki misle nego BOG. U Ivanu 1, 18 čitamo:
"Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac - Bog, koji je u krilu očevu, on ga je objavio".

Bog Otac je dao svoga Sina, On je dao ono što mu je bilo najdraže. On nas nije mogao obdariti nekim većim darom, jer ne postoji neki veći dar

2 KORINĆANIMA 9, 15: "Bogu hvala na njegovu neizrecivom daru!"
RIMLJANIMA 8,32: "On čak koji nije poštedio svog vlastitog sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?"

Nema Božanskih darova koje bi se moglo dobiti bez ili izvan Sina jedinorođenca. Bog je dao sina time što ga je poslao na svijet, ali ga je također dao na križ. Glagol "didomi" ne znači samo dati, nego i žrtvovati. Bog je žrtvovao svoga Sina. Otac je poslao svoga sina da umre za nas. Otkupljenje je, a ne utjelovljenje najveće očitovanje ljubavi...

3.Ivan zatim iznosi svrhu, zašto je Bog dao svoga Sina, kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu.
"Da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni"

Ovdje Ivan oštro suprotstavlja propast s jedne strane i život s druge strane. Nije mu poznata ni jedna druga mogućnost. Nema nekog međustanja, kako neki tvrde.
Da oni koji povjeruju u Krista i prihvate ga kao svoga Spasitelja i žive kršćanskim načinom življenja dobit će život vječni. Mnogi kažu ja vjerujem u Krista, ali razlika je vjerovati da Krist postoji da je činio dobro na ovoj Zemlji od prihvatiti Ga kao svojeg Spasitelja. Što o tome govori Ivan u svojoj prvoj poslanici 1 IVANOVA 5,12 "Tko ima Sina, ima život, tko nema Sina Božjega, nema života."

Božja želja je da se svi spase. Kad su Adam i Eva zgriješili, Bog je taj koji je preuzeo incijativu "Adame, gdje si!" A pošto je Adam predstavnik cijelog čovječanstva, Bog od tada traži svakog čovjeka...Krizostome, Ziger, Faith, Iva gdje ste? Da li ćemo odgovoriti na njegov poziv, to ovisi o nama, jer Bog nam je dao slobodnu volju da sami odlučujemo.

Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao sovga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni.
Možda se pitate kakve veze to ima sa nama, mi smo prihvatili Krista kao Spasitelja, vršimo njegove zapovijedi, imamo sigurnost spasenja..
Ali draga braćo i sestre nitko tko je jednom prišao križu i vidio neizrecivu, neizmjernu i nezasluženu ljubav ne može nastaviti svoj sebičan život. Danas se Božja ljubav vidi kroz našu ljubav. Štoviše ako je Bog tako ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedni druge. I zato pokažimo ljubav prema ovom napaćenom svijetu, ali nesebičnu "agape" ljubav. Budimo altruisti, a ne egoisti.

Također ako je Bog dao najdragocjenije što je imao, svoga Sina, i mi smo dužni dati ljudima potrebnu pomoć: ljubav, pažnju, ljubaznu riječ, novac, vrijeme, odjeću, hranu, Radosnu vijest. Zašto, jer ako je Božja želja da se spasi što više ljudi, to mora biti i naša želja. I neka nam dragi Bog pomogne u tome.

AMEN!

Hey,

Propovijed mi se svidja

...ali ne slazem se sa jednom stavkom - kazes da onaj koji osjeti Boziju ljubav u Duhu ne moze nastaviti sa svojim sebicnim zivotom !

Ja tvrdim da moze

Navest cu dva primjera. Moje staro drustvo, nakon sto sam se ja obratio - Bog je kroz mene dotakao srce jednog mojeg X druga, on je poceo citat Novi Zavjet, razgovarat samnom o tome, ali on je imao i svoje drugo drustvo sa kojim pije i radi ono sto ne treba. Ja sam ga upozoravao da to nije dobro, da time gasi Duha. Nista. Zasto on nije prihvatio dalje rijec nakon toga - mislim da je to zato sto nije nikome za to rekao! To se ne moze drzat u sebi. Rijec Bozija se ne smije cuvat u sebi. O Njoj treba razgovarati! Tako da X drug nije svjedocio ni roditeljima ni drustvu. Sta se dogadja? On meni ubrzo govori kako ja to previse, kako to nije dobro, treba to smanjit. On nastavlja da pije sa svojim odmetnickim drustvom, ja odlazim od njega zauvijek.

Moj drugi drug, XX drug. On je nasao sebi bio curu dva mjeseca prije nego sam mu svjedocio tj. prije nego je prihvatio Krista. Nikada nije htio otvoriti novi zavjet, unatoc tome sto je osjetio onaj nevjerovatni mir sto ga Gospodin daje. Nije svjedocio nikome pod izgovorom da su svecenici tu da propovijedaju, a ne mi ljudi. I on je odbio da svjedoci. I on se vratio alkoholu, danas je vec dvije godine u vezi sa tom curom i propada polako u alkoholu i problemima.

Trebam li jos primjera da ti navedem?

Evo i jedan moj rodjak. On je momak s kojim sam odrastao, mjesec dana sam mu svjedocio, u pocetku mi je govorio da sam pukao, da sam poludio, da sebi umisljam, ali nakon mjesec dana shvatio je o cemu govorim i obratio se. Godinu dana je citao Novi Zavjet, a onda otisao na studij, zaboravio na Novi Zavjet, vratio se svojem starom zivotu. Svaki put kad ga vidim sve mi je dalji i dalji.

Evo da stavim i ja jednu svoju propovijed....

Abrahamov poziv (Post. 12,1 – 3)

1.POZIV

Ako je moguće imati Bibliju kada čitate ovu propovijed, jer neke tekstove nisam citirao.

Kao i što sami zamjećujemo ovaj tekst možemo podijeliti u tri dijela. Prvi dio govori o pozivu koji Bog upućuje Abrahamu, drugi o obećanju da će od njega nastati velik narod, a treći govori da Abraham bude na blagoslov drugim narodima. Znači poziv, obećanje i blagoslov. No prije no što nešto kažemo o pozivu, htio bih reći par crta o Abrahamu i obilježju svijeta u kojem ja patrijarh živio.

Abraham je jedna od najinteresantnijih ličnosti u biblijskoj povijesti. Malo ljudi se spominje u pismima tako često. U 11 novozavjetnih knjiga spomenut je više od 70 puta. Imao je čast da bude nazvan prijateljem božjim. Ali da je Abraham bio u stanju zauzeti mjesto koje mu je bilo namijenjeno, Bog slave mu se javio i dao mu čudesna javljanja u vezi gospoda i nebeskog Jeruzalema. Tako Isus u Iv 8, 58 kaže za nj: Abraham otac vaš, treptio je od želje da vidi moj dan. Vidio ga je i obradovao se. Što se tiče nebeskog Jeruzalema u Heb 11, 10 čitamo: Jer je očekivao grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac. Iz ova dva stiha možemo zaključiti da mu je Bog otkrio cjelokupnu ljudsku povijest i s pravom možemo reći da je Abraham bio božji prijatelj.

Opisujući razdoblje koje je prethodilo potopu apostol Petar govori o ondašnjem svijetu koji je bio uništen potopom. S druge strane apostol Pavao podsjeća na sadašnji svijet, a također nam spominje i budući svijet. Postoji dakle svijet koji je bio nekoć (ondašnji), svijet koji je sada (sadašnji) i svijet koji dolazi (budući). Svijet prije potopa bio je uništen padom i izgubio se u bezakonju. Pokvarenost ljudi rasla je kroz 1600 g. do trenutka kad se pokvario cijeli svijet. I tako ispunjen nasiljem došao je pod sud i svijet od nekoć bio je uništen potopljen vodom. Sadašnji svijet započeo je poslije potopa i bio je obilježen je novim elementima. Čovjek je preuzeo odgovornost i uzeo vlast u svoje ruke. Bog kaže Noju: Tko prolije krv čovjeka, njegovu će krv proliti čovjek. Ali kao što je čovjek upropastio svijet prije potopa, on je upravljajući uništio i sadašnji svijet. Za malo vremena svijet je postao otpadnički i upada u idolopoklonstvo Još 24, 2. Bog je podnosio više od 400 g. taj svijet; ali tada stupa na scenu Bog slave i javlja se čovjeku na zemlji i počinje djelovati po sasvim novom načelu, a to je neograničeni božji poziv.

Djela 7,2 . Glavni subjekt u ovom tekstu je Jahve, Bog slave. On u svojoj velikoj milosti javlja se čovjeku koji je živio u svijetu udaljenom od njega i uronjenog duboko u idolopoklonstvo. Abraham je živio u Uru Kaldejskom gradu blizu Babilona, čiji su se stanovnici klanjali mjesecu. Poziv na odlazak iz zavičaja bio je zahtjevan izazov. U tom ozračju idolopoklonstva on ne bi mogao vidjeti božje duhovne stvari. Također saznajemo da poziv vodi do odvojenja. Riječ koja je bila upućena je idi iz zemlje svoje od svoga roda iz očinskog doma. Idi odvoji se. Od njega se nije tražilo da ostane u Uru i da organizira bolji i ljepši svijet. On je pozvan izići iz njega u svim njegovim oblicima. Abraham treba ostaviti politički svijet svoju zemlju; društveni svijet svoje prijatelje; obiteljski svijet dom svog oca.

Mi smo također dionici nebeskog poziva kako kaže apostol Pavao i on nas opominje da se odvojimo od pokvarenosti ovoga svijeta 2 Kor 6, 17.18. ovo ne znači da trebamo prezirati vlast koja je postavljena od Boga, ne mora značiti da moramo zanemariti obiteljske veze koje su određene od Bog, ne mora značiti da prestanemo biti uljudni i ljubazni i prestanemo činiti dobro kad god imamo priliku. Ali znači da mi kao vjernici trebamo se suzdržavati da činimo ono što svijet čini, sve što nije po božjoj volji. I kao što smo rekli Abraham je dobio poziv da napusti i zemlju i zavičaj i dom očinski. Ali što mislite je li Abraham u potpunosti poslušao božju zapovijed? U Post. 11,31 čitamo Što je spriječilo Abrahama da uđe u obećanu zemlju? To su prirodne veze koje su sprječavale srce Abrahama da zadovolje božji zahtjev. Iako je pozvan u Kanaan, oklijevao je i ostao u Haranu sve dok mu nije umro otac. Tek tada je krenuo na put kamo ga je pozvao Bog slave. Što vas sprječava da krenete u obećanu zemlju: posao, karijera, obitelj, bogatstvo, svijet...

Da mi se kao Abrahamovi potomci često susrećemo da napustimo svjetovni sustav i očinsku tradiciju. I kao to smo rekli Abraham se uputio u obećanu zemlju tek nakon smrti svog oca. Da Bog mu je rekao: idi iz zemlje svoje u zemlju koju ću ti pokazati. Kuda! U nešto bolje, plodnije?! Bog mu to ne obećava. Čak mu i ne govori kakva će to biti zemlja i kraj. No u 4. retku 12 poglavlja se kaže se Abram zaputi kako mu je Jahve rekao. Osim što je bio prijatelj božji on je bio i čovjek vjere, otac sviju koji vjeruju stoji u Rim 4,11. Iako on nije ništa vidio svojim očima, vjerovao je svojim srcem i vjera je postala moćni pokretač u njegovoj duši. On je i dalje vjerovao iako je zemlja u koju je došao pripada Kanaancima. Zemlja će postati vlasništvom njegovog potomstva tek u budućnosti pod vodstvom Jošue. Mi za razliku od Abrahama znamo kamo idemo, mi smo na putu za nebeski Kanaan. Ali da li i mi poput Abrahama imamo jaku vjeru kakvu je on imao? Na putu za zemaljski Kanaan Abraham je imao jako puno kušnji. Sjetimo se dvaput je slagao da mu je njegova žena Sara sestra. I mi na putu za nebeski Kanaan imamo jako puno kušnji, te se desi da i mi padnemo ponekada. Ali kao što se Abraham stalno vraćao na mjesto gdje je sagradio šator, oltar kad je sagriješio i mi se svojim mislima penjemo u nebeski šator u kojem posreduje naš prvosvećenik Krist. Tu prizivamo ime vječnoga Boga, koji nam oprašta naše grijehe i obnavlja nas da možemo dalje ići prema nebeskom Kanaanu.

2. OBEĆANJE

Druga cjelina o kojoj ćemo nešto reći je božje obećanje Abrahamu da će od njega napraviti velik narod i da će mu ime uzveličati. Ispunjenje o podizanju velikog naroda bilo je uvjetovano je rođenjem Abrahamovog nasljednika. Ali problem je tu što on i njegova žena Sara nisu mogli imati djece. Ta činjenica ga je tako izjedala da je ovako odgovorio na božju ponudu zaštite, nagrade i naklonosti Post 15,1.2. Abraham je bio iskren čovjek koji se nije susprezao Bogu otvoriti srce. Nije imao namjeru obezvrijediti njegove darove, ali je smatrao da oni ne mogu popuniti prazninu koja je postojala u njihovom životu neimanjem djeteta. Ali Gospod u 4. retku najavljuje da će baštinik Abrahamova roda biti njegov potomak. Post 15,4.

Vidimo da je Bog postupno vodio Abrahama kroz objavu obećanja. Nije mu odmah pobliže otkrio sve potankosti zato što je htio temeljito izgraditi njegovu vjeru. U 6. retku se kaže da je Abraham povjerovao Jahvi… Ali iako je povjerovao Jahvi obećanje je pokušao ostvariti na tjelesan način. Presudnu ulogu u tome je imala njegova žena Sara, koja ga je nagovorila da spava s egipatskom sluškinjom Hagarom. Naposljetku je Abraham uspio dobiti potomka, ali ne obećanog. Njegov sin Jišmael rođen je po tijelu, kao posljedica ljudskog pokušaja da se ostvari božje obećanje. Iako je Bog blagoslovio Hagarino dijete njegovi naumi nisu mogli biti ostvareni kroz sina rođenog po tijelu. Sklonost da se problem riješi tjelesno predstavlja najveću zapreku božjem djelovanju. I mi ponekad svojom ljudskom snagom rješavamo stvari koje se trebaju zbiti duhovnim djelovanjem. I onda kada dođu posljedice pitamo se zašto je to tako. Bog je Abrahamu naposljetku dopustio da stvar izvede na ljudski način, ali ostvarenje saveza moralo je biti ostvareno duhovnim djelovanjem, a to se znamo dogodilo Izakovim rođenjem i tek kad je Abraham dobio Izaka Bog je mogao učiniti od njega velik narod, kao pijeska morskog.

Drugo obećanje koje Bog upućuj Abrahamu jeste da će ga blagoslovit i da će mu ime uzveličat. U 11. poglavlju Post. kada su gradili babilonsku kulu ljudi su rekli u 4. retku « Pribavimo sebi ime da se na raspršimo po svoj zemlji «. Drugi prijevodi kažu «stecimo sebi ime».Ljudi ovoga svijeta nastoje da steknu veliko ime. Ali odvojenom čovjeku Bog kaže «učinit ću tvoje ime velikim». Sklonosti našeg prirodnog srca uvijek nas potiču da pokušamo steći ime i tijelo će zgrabiti bilo što, čak i ono Božje, da nas uzdigne u našim vlastitim očima. Ova tendencija pokazala se također među Kristovim učenicima koji su međusobno raspravljali da bi saznali koji bi bio najveći, ali misao koja je bila u Isusu bila je poniziti se sam. « Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime, koje je iznad svakog drugog imena « stoji u Fil. 2,9. I svakog onog koji ima ovu misao poniznosti i koji slijedi Krista Bog mu kaže:» Učinit ću ime tvoje velikim». Bog može učiniti vjerniku ime beskrajno većim, nego što bismo mi mogli učiniti za sebe u ovom svijetu. Ako ostanemo vjerni do kraja života božjim načelima zar naše ime neće biti zapisano u knjigu života, zar naše ime neće Bog učiniti velikim.

3. BLAGOSLOV

Sada ćemo nešto reći o božjem nalogu da Abraham bude na blagoslov drugima oko sebe. Da ako smo vjerne božje sluge bit ćemo i na blagoslov drugima. Sjetimo se primjera iz Josipovog života, kada je zbog Josipa Bog blagoslovio Potifarovu kuću, Estera je bila na blagoslov svim Židovima u 127 pokrajina gdje su živjeli, jer ih je zlikovac Haman htio uništiti. Pavao je bio na blagoslov svim putnicima koji su doživjeli brodolom blizu Malte, nitko nije poginuo.
I mi možemo biti na blagoslov ljudima oko nas ako svojim životom oponašamo Krista, ako pomažemo drugima koji su u nevolji, obilazimo bolesne, hranimo gladne, propovijedamo evanđelje. Kao što 1. stihu imamo imperativ, Boga zapovijeda Abrahamu idi iz zemlje svoje od roda svoga i iz doma očinskoga u zemlju koju ću ti pokazati. A zatim nudi i obećanje «A ja ću od tebe velik narod napraviti i ime ću ti uzveličati, tako u 2. stihu također imamo imperativ «budi blagoslov» a i obećanje «Da bi mogao blagoslivljati one koji budu tebe blagoslivljali, a koji te budu kleli, njih ću proklinjati, i sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati. U tu je formulu prije svega uključena istina da je pravi blagoslov u tome što Bog staje iza čovjeka. On postaje njegova zaštita, njegova obrana i njegova sigurnost. Od takvog blagoslovljenog čovjeka imaju i udjela i drugi koji su s njime povezani, koji mu čine dobro ili ga pomažu. No jednako i tako vrijedi i obratno. Onaj tko dirne, naudi, prokune takvog čovjeka, dirnuo je samog Boga koji stoji iza njega.

Nadalje se kaže da će sva plemena biti blagoslovljena u Abrahamu. Kako? Jednostavno Bog je izabrao Abrahama da kroz njega dođe obećani Mesija kojeg je još Adamu i Evi navijestio. Formula glasi: Abraham – Izak – Jakov – Juda - David – Isus. U Mt 1,1 «Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova sina Abrahamova. Znači Krist je taj kroz kojeg će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji. I tko god prihvati njega kao spasitelja bit će blagoslovljen.

ZAKLJUČAK

I što da kažemo na kraju braćo i sestre, nego da nas je Bog pozvao da izađemo iz ovog svijeta i da krenemo put nebeskog Kanaana u našu obećanu zemlju. Naravno da ćemo na tom putu biti kušani i desit će se da ponekad i posrnemo, ali ne dozvolimo da nas brige ovoga svijeta i sotona i njegovi anđeli sputavaju, nego podignimo pogled u nebeski šator u Krista koji će nam dati snagu da možemo ići dalje. Isto tako ne zaboravimo da smo Abrahamovo potomstvo i da će nam Bog uveličat naše ime ako ostanemo vjerni Gospodu do kraja života i njegovim zapovijedima. Također nas Bog poziva da budemo na blagoslov ljudima oko sebe, da odgovorimo na njihove potrebe, a pogotovo da im propovijedamo radosnu vijest da bi i oni upoznali Krista i tako svi zajedno jednog dana bili u gradu s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac, a kojeg je očekivao i Abraham. Neka nam Bog pomogne u tome!

Hvala Krizostome što si došao među nas.
Zahvalni smo što učestvuješ u izgradnji ovoga foruma i međusobnom jačanju i podršci u vjeri.
Neka te Bog blagoslovi!