Link:
http://www.twr-hrvatska.org/doc/laus.htmlLAUSANSKI ZAVJET
UVOD
Mi, pripadnici Crkve Isusa Krista, iz više od 150 naroda, sudionici Međunarodnog kongresa za evangelizaciju svijeta u Lausanni, zahvaljujemo Bogu na daru spasenja i radujemo se u zajedništvu s njim i jedni s drugima, na koje nas je pozvao. Duboko dirnuti svime što Bog čini u ovom vremenu, potaknuti smo na pokoru zbog vlastitih padova i izazvani nedovršenom zadaćom na planu evangelizacije. Vjerujemo da je Evanđelje radosna vijest namijenjena cijelom svijetu i odlučni smo u tome da je, po Božjoj milosti i pokornosti Kristovoj zapovjedi, proglasimo svemu svijetu te u svim narodima učinimo njegove učenike. Stoga, želimo potvrditi svoju vjeru i svoju odlučnost obznanjujući ovaj zavjet.
BOŽJI PLAN
Ispovijedamo vjeru u jednoga i vječnoga Boga, Stvoritelja i Gospodara svijeta, Oca, Sina i Duha Svetoga, koji upravlja svime po naumu svoje volje. On je iz svijeta pozivao svoj narod i slao ga natrag u svijet da mu bude slugom i svjedokom, za širenje svoga imena. Sa stidom ispovijedamo da smo često poricali svoj poziv i zakazivali u svom poslanju prilagođavajući se svijetu ili se od njega odvajajući. Ipak, radujemo se što je u nama ostala svijest o dragocijenosti Evanđelja i onda kad smo bili vođeni zemaljskim porivima. Naša je zadaća učiniti da to bogastvo bude prepoznato u snazi Duha Svetoga koji nas obnovom posvećuje.
(Iz 40:28, Mt 28:19; Ef 1:11; Dj 15:14; Iv 17:6.18; Ef 4:12; 1 Kor 5:10; Rim 12:2; 2Kor 4:7)
AUTORITET I SNAGA BIBLIJE
Ispovijedamo božansko nadahnuće, istinitost i autoritet kako Starog tako Novog zavjeta u svojoj cjelovitosti kao jedne i jedine objavljene i zapisane Božje riječi, bez pogreške u svemu što tvrdi, jedinom nezabludivom putu vjere i djelovanja. Vjerujemo, također, u snagu Božje riječi u ispunjenju Božjeg spasenjskog plana. Poruka Biblije namijenjena je cijelom čovječanstvu. Božja objava u Kristu i u Pismu je nepromjenjiva. Po njoj Duh Sveti govori i danas. Ona rasvjetljuje um Božjih ljudi u svakoj kulturi, kako bi dokučili Božju istinu svojim duhovnim očima i objavili cijeloj Crkvi svekoliku mudrost Božju.
(2 Tim 3:16; 2 Pt 1:21; Iv 10:35; Iz 55:11; 1 Kor 1:21; Rim 1:16; Mt 5:17.18; Juda 3; Ef 1:17.18; 3:10.18)
KRISTOVA JEDINSTVENOST I OPĆENITOST
Ispovijedamo samo jednog Spasitelja i samo jedno Evanđelje, premda prepoznajemo raznolikost evanđeoskih pristupa. Vjerujemo da svi ljudi posjeduju neki oblik spoznaje o Bogu po Božjoj objavi u prirodi. Ipak, pobijamo da je ta spoznaja dovoljna za spasenje, jer čovjek svojom nepravednošću niječe istinu. Odbacujemo također, kao protivno Kristu i Evanđelju, sve pretpostavke i razmatranja koja podrazumijevaju da Krist govori kroz sve religije i ideologije. Isus Krist jedini je Bogočovjek koji je sebe predao za otkup grešnog čovjeka i jedini je posrednik između Boga i čovjeka. Nema drugog imena po kojem se možemo spasiti. Svi ljudi propadaju zbog grijeha, ali Bog ljubeći svakog čovjeka ne želi da itko propadne, već da se svi obrate. Oni koji odbacuju Krista, odbacuju radost spasenja i sami sebe osuđuju na vječno odvojenje od Boga. Proglašavanje Krista “Spasiteljem svijeta” ne znači da je samim tim čitavo čovječanstvo automatski i konačno spašeno, a još manje da sve religije omogućavaju spasenje. Naprotiv, naviještanje Krista znači proglašavati ljubav Božju grešnome svijetu i poziv svima da se obrate Spasitelju i Gospodinu u svesrdnom osobnom predanju u pokajanju i vjeri. Isus Krist je uzvišen iznad svakog drugog imena i žudno iščekujemo dan kad će mu se svako koljeno pokloniti i svaki ga jezik priznati Gospodinom.
(Gal 1:6-9; Rim 1:18-32; 1 Tim 2:5.6; Dj 4:12; Iv 3:16-19; 2 Pt 3:9; 2 Sol 1:7-9; Iv 4:42; Mt 11:28; Ef 1:20.21; Fil 2:9-11)
SUŠTINA EVANGELIZACIJE
Evangelizirati znači naviještati radosnu vijest o tome da je Isus Krist umro za naše grijehe, da je uskrsnuo od mrtvih sukladno Pismima, i da kao Kralj i Gospodin pruža oproštenje grijeha i dar Duha osloboditelja svima onima koji se kaju i koji uzvjeruju. Kršćanska prisutnost u svijetu neophodna je za evangelizaciju, kao što je neophodan i onaj oblik dijaloga koji ide za tim da pozornim osluškivanjem dokuči stvarnost. No, suština evangelizacije prije svega znači naviještanje povijesnog i biblijskog Krista Spasiteljem i Gospodinom, u cilju poticanja ljudi da mu priđu i budu pomireni s Bogom. U proklamaciji evanđeoskog poziva nemamo slobodu zatajiti cijenu učeništva. Isus i danas zahtijeva da se oni koji ga žele slijediti odreknu sebe samih, uzmu svoj križ i poistovjete s novim zajedništvom. Rezultat evangelizacije uključuje poslušnost Kristu, priključenje njegovoj Crkvi i odgovorno služenje u svijetu.
(1 Kor 15:3.4; Dj 2:32-39; Iv 20:21; 1 Kor 1:23; 2 Kor 4:5, 5:11-20; Lk 14:25-33; Mk 8:34; Dj 2:40.47; Mk 10:43-45)
KRŠĆANSKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST
Vjerujemo da je Bog i Stvoritelj i Sudac svih ljudi. Stoga smo dužni štititi njegovu zauzetost pravednošću i pomirenjem cijeloga ljudskog društva te oslobođenjem čovjeka od svake vrste tlačenja. Budući da je ljudski rod stvoren na sliku Božju, svaki pojedinac, bez razlike na rasu, religiju, boju kože, kulturu, stalež, spol ili dob, posjeduje prirodno dostojanstvo zbog kojeg zavređuje poštovanje i ne smije biti izrabljivan. I u ovome izražavamo duboku pokoru zbog vlastita nemara i zbog toga što smo promatrali evangelizaciju i društvena pitanja kao međusobno isključive pojave. Premda pomirenje među ljudima ne uključuje i istovremeno pomirenje s Bogom, a društvena djelatnost nije istovjetna evangelizaciji niti je političko oslobođenje jednako spasenju, ipak tvrdimo da je evangelizacija i društveno-političko uključenje dio naših sveukupnih kršćanskih dužnosti, jer su oboje izraz doktrine o Bogu i čovjeku, ljubavi prema bližnjemu te poslušnost prema Isusu Kristu. Evanđeoska poruka sadrži osudu svakog oblika otuđenja, tlačenja i diskriminacije. Stoga se ne bismo smjeli plašiti javnog razotkrivanja zla i nepravde bilo gdje se oni pojavili. Prihvaćanjem Krista ponovo se rađamo u novi život u njegovom kraljevstvu i nije nam dužnost samo pokazivati već i širiti pravednost usred nepravednosti svijeta. Vjera koju ispovijedamo mora nas preobražavati u cjelovitost osobne i društvene odgovornosti. Vjera bez djela je mrtva.
(Dj 17:26.31; Post 18:25; Iz 1:17; Ps 45:7; Post 1:26.27; Jak 3:9; Lev 19:18; Lk 6:27.35; Jak 2:14-26; Iv 3:3.5; Mt 5:20, 6:33; 2 Kor 3:18; Jak 2:20)
CRKVA I EVANGELIZACIJA
Izjavljujemo da Krist šalje svoj otkupljen narod u svijet kao što je Otac poslao njega, te da Bog od svojeg naroda zahtijeva duboko i predano posvećenje. Stoga moramo izaći iz svojih crkvenih geta i prožeti nekršćansko društvo. U poslanju Crkve, evangelizacija zauzima prvo mjesto.Evangelizacija svijeta podrazumijeva da cijela Crkva čitavom svijetu prenese potpuno Evanđelje. Crkva je u središtu Božjeg plana i određena je za širenje Evanđelja. Crkva koja propovijeda križ, mora i sama biti označena križem. Ona postaje kamenom spoticanja u zadaći evangelizacije kad izda Evanđelje ili kad joj nedostaje živa vjera u Boga, autentična ljubav prema bližnjem odnosno neokaljano poštenje u svim djelatnostima, uključujući promidžbu i financije. Crkva je, prije svega, zajednica Božjih ljudi a ne institucija, i ne smije se poistovjetiti ni s jednom određenom kulturom, društvenim ili političkim sustavom, kao ni ljudskom ideologijom.
(Iv 17:18; Mt 28, 19:20; Dj 1:8, 20:27; Ef 1:9.10, 3:9-11; Gal 6:14.17; 2 Kor 6:3.4; 2 Tim 2:19-21; Fil 1:27)
SURADNJA U EVANGELIZACIJI
Izjavljujemo da je vidljivo jedinstvo Crkve u istini, Božja volja. Evangelizacija nas poziva u jedinstvo, jer jedinstvo osnažuje naše svjedočanstvo, kao što naša razdijeljenost podriva evanđeosku poruku pomirenja. Primjećujemo da neke forme organizacijskog udruživanja ne promiču evangelizaciju. Stoga bismo mi, koji dijelimo istu biblijsku vjeru, morali biti združeni u zajedništvu, radu i svjedočenju. Priznajemo da je naše svjedočenje često bivalo zasjenjeno grešnim individualizmom i nepotrebnim dupliciranjem. Zavjetujemo se u traganju za dubljim jedinstvom u istini, klanjanju, svetosti i poslanju. Potičemo razvoj regionalnih i funkcionalnih suradnji zbog promidžbe poslanja Crkve i u svrhu strateškog planiranja, kao i u svrhu uzajamnog ohrabrivanja i razmjene sredstava i iskustva.
(Iv 17:21.23; Ef 4:3.4; Iv 13:35; Fil 1:27; Iv 17:11-23)
CRKVE U SURADNJI NA PLANU EVANGELIZACIJE
Radujemo se buđenju novog razdoblja u misijskim nastojanjima. Vodeća uloga zapadnih misija naglo nestaje. Bog podiže, usred mladih crkvi, nova i moćna sredstva za evangelizaciju svijeta, pokazujući na taj način da je odgovornost za evangelizaciju zadaća cijelog Kristovog Tijela. Sve bi Crkve trebale pitati, kako Boga tako i same sebe, što im je činiti u cilju evangelizacije svojih područja i slanja misionara u druge dijelove svijeta. Preispitivanje vlastite odgovornosti i uloge u misijskim zalaganjima mora biti stalno. Tako će se razviti suradnja među crkvama i postat će vidljiva sveopća narav Crkve. Zahvaljujemo Bogu, također, na institucijama koje prevode Bibliju, bave se teološkom poukom, rade u sredstvima javnog priopćavanja, izdaju kršćansku literaturu, evangeliziraju, rade u misijama, obnavljaju crkve i djeluju u drugim specifičnim područjima. I te institucije bi također trebale stalno preispitivati svoju učinkovitost kao dio sveukupne misije Crkve.
(Rim 1:8; Fil 1:5, 4:15; Dj 13:1-3; 1 Sol 1:6-
HITNOST EVANGELIZACIJE
Više od dvije milijarde i šest stotina milijuna ljudi, a to je više od dvije trećine ljudskog roda, nije evangelizirano. Stidimo se što je tako golem broj ljudi zanemaren i to je zamjerka svima nama i svoj Crkvi. U mnogim djelovima svijeta prisutno je otvaranje, kakvo još nije postojalo, prema Gospodinu Isusu Kristu. Uvjereni smo da je ovo trenutak za crkve i crkvene organizacije da gorljivo mole za spasenje neevangeliziranog dijela svijeta i da pokrenu nova nastojanja na planu evangelizacije. Katkad će biti nužno smanjiti broj stranih misionara i financijsku potporu na područjima koja su već evangelizirana, kako bi se potaknulo osamostaljenje nacionalnih crkava i oslobodila sredstva za evangelizaciju nedosegnutih područja. Misionari bi se trebali kretati unutar svih pet kontinenata, u duhu poniznog služenja. Krajnji cilj bi trebao biti, u najskorije vrijeme i svim raspoloživim sredstvima, da svaka osoba ima mogućnost čuti, razumijeti i prihvatiti Evanđelje. Ne možemo očekivati postignuće ovoga cilja bez žrtava. Svi smo potreseni siromaštvom milijuna ljudi i uznemireni nepravdom koja uzrokuje takvo stanje. Mi, koji živimo u izobilju, smatramo nezahtjevno življenje svojom dužnošću, kako bismo darežljivije mogli pomagati kako u humanitarnim tako i u evangelizacijskim nastojanjima.
(Iv 9:4; Mt 9:35-38; Rim 9:1-3; 1 Kor 9:19-23; Mk 16:15; Iz 58:6.7; Jak 1:27, 2:1-9; Mt 25:31-46; Dj 2:44.45, 4:34.35)
EVANGELIZACIJA I KULTURA
Razvoj strategije za evangelizaciju svijeta zahtijeva primjenu novih i maštovitih metoda. Uz Božju pomoć podići će se crkve duboko ukorijenjene u Kristu i bliske svojoj kulturi. Kulturu treba uvijek prosuđivati i sučeljavati sa Svetim Pismom. Budući da je čovjek Božje stvorenje, neki oblici njegove kulture bogate su ljepotom i dobrotom. Zbog odvojenja od Boga, njegova je kultura okaljana grijehom i neki njezini oblici su plod demonskih utjecaja. Evanđelje ne stavlja jednu kulturu iznad druge, nego ih vrednuje vlastitim mjerilom istine i pravednosti, ističući apsolutne moralne vrijednosti kao temelj svake kulture. Misije su često donosile, zajedno s Evanđeljem, stranu kulturu, tako da su se crkve vezivale uz određenu kulturu umjesto uz Sveto Pismo. Navjestitelji Kristova evanđelja moraju se ponizno lišiti svega, izuzev osobne autentičnosti, kako bi mogi postati slugama, dok crkve moraju preobražavati i obogaćivati svaku kulturu, i to sve na slavu Božju.
(Mk 7:8.9.13; Post 4:21.22; 1 Kor 9:19-23; Fil 2:5-7; 2 Kor 4:5)
ODGOJ I VODSTVO
Priznajemo da smo često težili mnogobrojnosti Crkve na račun njezine dubine, izdvajajući evangelizaciju od izvorišta snage kršćanstva. Priznajemo također da su neka naša misijska nastojanja zatajila u pripremi i poticanju vođa nacionalnih crkava u preuzimanju svojih odgovornosti.
Zastupamo ideju da se svaka crkva osamostali i ukorijeni i da stekne svoje vođe koji će demonstrirati kršćanski način vodstva, ne vlašću već služenjem. Svjesni smo velike potrebe u poboljšanju teološke naobrazbe, osobito za crkveno vodstvo. U svakoj zemlji i kulturi morao bi postojati učinkovit program za obučavanje pastora i laika u crkvenom nauku, učeništvu, evangelizaciji, dušobrižništvu i služenju. Ovakvi se programi ne bi smjeli oslanjati na stereotipnu metodologiju, nego se trebaju razviti kao posljedica mjesne kreativne inicijative na temelju biblijskog predloška.
(Kol 1:27,28; Dj 14:23; Tit 1:5.9; Mk 10:42-45; Ef 4:11.12)
DUHOVNI SUKOB
Vjerujemo da smo uključeni u stalnu duhovnu borbu s vlastima i silama zla, koje nastoje razoriti Crkvu i spriječiti je u nastojanjima na evangelizaciji svijeta. Znamo da nam se valja opremiti Božjim oružjem kako bismo tu bitku mogli izvojevati duhovnim oružjem istine i molitve. Jer, prepoznajemo djelovanje našeg neprijatelja, ne samo u lažnim ideologijama koje se nalaze izvan Crkve, nego i unutar Crkve u pojavama lažnih evanđelja kao posljedica izvrtanja Pisma i stavljanja čovjeka na mjesto Boga. Stoga je nužan oprez i odlučno neslaganje s lažju, kako bi se sačuvala biblijska istina. Priznajemo, da ni mi sami nismo imuni od svjetovnih misli i djela te ustupanja sekularizmu. Na primjer, premda je pozorno proučavanje brojčanog i duhovnog porasta Crkve opravdano i dragocjeno, ipak smo to ponekad zanemarivali. U drugim slučajevima, poticani željom da osiguramo prihvaćanje Evanđelja, prilagođavali smo evanđeosku poruku, manipulirali svoje slušatelje tehnikom pritisaka, neopravdano postajući zaokupljeni statistikama, čak i služeći se njima na nečastan način. Sve je to plod svjetovnog. Crkvi je mjesto u svijetu, ali svijetu nije mjesto u Crkvi.
(Ef 6:12; 2 Kor 4:3.4; Ef 6:11.13-18; 2 Kor 10:3-5; 1 Iv 2:18-26, 4:1-3; Gal 1:6-9; 2 Kor 2:17, 4:2; Iv 17:15)
Naslov: LAUSANSKI ZAVJET 
uto tra 08, 2008 6:02 am