[b]...jer moj je život igra bez granica umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše, jer moj je život vječito padanje kad zbrojim poraze ništa ne ostane, samo još vučem navike i sve na tome ostane...
[/b]
Ovaj post ne pišem jer sam možda jedna od mnogobrojnih obožavateljica njegove glazbe. I nisam. Pjesme su lijepe, glas mu savršen, alo o tome drugom prilikom..
Ono što je mene potaklo da nešto napišem, jest prvenstveno njegova skromonost i dobrota. i zato mi nikako nije jasno kako ti zemaljski "anđeli" uvijek prerano odu. Danas kada se sve vrti oko novca, i kada svi prodajemo svoje dostojanstvo za što uspješniji život, čovjek poput njega je kao kap vina u moru. Kada samo pogledamo naše estradne zvjezdice, nema više nijedne koja se nija prodala, uz koju nije vezan skandal sa drogom, seks skandal, itd. A uz njega ništa. Kako je on uspio ostati tako skroman u tom svijetu materijalizma, čovjekovog duhovnog propadanja, i čovjekove izgubljenosti?
Kako je njemu uspjelu nešto što nije nikome? nakon 15 godina u jednoj sekundi ujedio je i Hrvate, i slovence i Makedonce pa čak i Srbe!
Zar je bila potrebna smrt tog "anđela" da bi bar na tren zaboravili politiku i rane iz prošlosti?
Čitam ovih dana komentare na njegovu smrt. Zaista ima svega. Od vrijeđanja do pitanja zašto je njegova prometna nesreća glavna vijest u cijeloj zemlji, Makedonija zbog njega obustavila sve poslove. školu...
Nažalost, naš promet jeste takav da svakodnevno umire prevoše ljudi na cesti. I istina je da preko toga već iz navike prelazimo bez nekog razmišljanja o tome. Istina je da je to kod nas već "normalna" svakodnevica.
Pa zašto je njegova smrt onda toliko posebna??
Izgleda, da iako živimo u svijetu kakvom živimo još uvijek znamo prepoznati ljude koji nas dirnu usrce svojim životom. Kada je primio nagradu "Majke Terezije" za humanitarni rad, dao ju je roditeljima uz riječi: "Vi ste u mene usadili humanost, nagrad je vaša!"
...mladog nek me poljsko cvijeće prekrije...
Nažalost, premladog!! Ali očito to ne možemo zaustaviti. Samo Bog zna što radi i zašto. A na nama je da to prihvatimo i živimo dalje...