Uskrsnuće Pastpra Danijela

[i]USKRSNUĆE PASTORA DANIJELA EKECHUKWUA

Ubrzo poslije uskrsenja nigerijskog pastora Danijela Ekechukwua, prošlog prosinca saznao sam o svemu preko e-mail-a od svog prijatelja, pastora David K. Aboderina iz Lagosa, Nigeria. Također sam čuo o ovom čudu i od svog prijatelja Brent Regisa, zeta Reinharda Bonnkea. Bonnke je propovjedao u crkvi gdje je Ekechukwu oživio. Brent mi je rekao o nekim detaljima iskustva pastora Ekechukwu-a dok je bio u paklu. Nakon nekoliko mjeseci, gledao sam dokumentarni video o tom čudu ( od "Christ for all Nations" ) koji je uglavnom usmjeren na čudo uskrsnuća. Želja mi je bila da nešto više saznam o tom događaju. Pošto sam planirao da provedem prva dva tjedna u rujnu/septembru 2002, učeći na tri pastorske konferencije u Nigeriji, predložio sam Davidu Aboderinu da se, ako bude bilo moguće, upoznam sa pastorom Ekechukwuom, o čemu sam se i molio Gospodinu da mi to omogući, ako je to po Njegovoj volji.

Saznao sam da je pastor Ekechukwu iz grada Onitsha, gdje je služio u " Power Chapel Evangelical Church" ( Evanđeoska crkva Božje snage ). Onitsha je bila udaljena oko tri sata vožnje od mjesta gdje smo održavali našu posljednju konferenciju u Umahii, istočni dio Nigerije. Na to konferenciji sam pitao pastore dali itko zna kako bih mogao doči do pastora Ekechukwu-a na što je jedan mladić podigao ruku i rekao da ima prijatelja čiji je prijatelj evanđelista koji osobno poznaje pastora Ekeshukwu-a. Ipak smo saznali da se je s pastorom Ekechukwu jako teško naći zato što je puno tražen. Da skratim priću, na kraju smo saznali da će pastor Ekechukwu biti privremeno u jednom hotelu koji je samo pet minuta udaljen od doma David Aboderina u Lagosu, Nigerija, gdje sam trebao provesti svoj posljednja tri dana. Dobili smo pristanak da ga možemo sresti u zemlji koja ima 120 milijuna ljudi, u gradu od 12 milijuna, pastor kojeg sam želio da upoznam se nalazio samo 5 minuta od mene ili je to bila velika slučajnost ili velika providnost! Imao sam dakle privilegiju da se susretnem sa pastorom Ekechukwuom dva puta u ova tri dana te sam ujedno razgovarao sa nekoliko ljudi koji služe pod njegovim vodstvom a upoznati su vrlo dobro sa cijelim događajem.
Slijedeći izvještaj je kompletiran od nekoliko izvora:

1. Od pastora Danijela Ekechukwua, osobno iz našeg razgovora održanog u priodu od 12 do 14 rujna (septembar) 2002 kada sam se nalazio u Lagosu, Nigerija.

2. Iz njegvoog osobnog svjedočanstva koje je izdao u obliku knjižice pod nazivom " čudo 21 stolječa".

3. Iz njegovog javnog svjedočenja kkoje je dao 13. rujna (septembar)2002 u "Chapel of Glory" (Crkva Slave), u Lagosu, Nigerija.

4. Iz dokumentarnog videa proizvedenog i prodavanog od službe " Christ of all Nations", koji uključuje svjedočanstva pastora Danijela, doktora koji ga je proglasio mrtvim, Danijelove žene, Danijelovog oca, grobara koji je balzamirao njegovo tijelo i nekoliko pastora koji su bili prisutni prilikom njegovog uskrsnuća.

5. Kroz osobni razgovor kojega sam imao sa Ede Samuelom, dugogodišnjim prijateljem a sada osobnim asistentom pastora Danijela koji je također bio očevidac mnogih događaja koji su okruživali Danijelovu smrt i uskrsnuće.

Događaji, koje ću opisati onako kako ih se najbolje sjećam, su činjenice. Nigerijski pastor Danijel Ekeshukwu je zbog povreda koje je zadobio u automobilskoj nesreći fizički umro kasno u petak 30. novembra 2001. Bio je mrtav najmanje 42 sata, u tom vremenu je posjetio nebo i pakao i ustao je iz mrtvihnegdje između 3:50 i 5:15 popodne u nedjelju 2. prosinca (decembar) 2001 u prizemlju "Grace of God Mission" (Misija Božje Milosti), koja se nalazi u Onitshi u Nigeriji. Njegovo uskrsnuće je največe čudo našega vremena za koje sam čuo. Iako su neke stvari koje su se dogodile pastoru Ekechukwuu sigurno izvan Biblije nijedna nije nebiblijska. Zaista, niti priča o uskrsnuću pastora Ekechukwua, niti priča o vašem spasenju se ne nalazi u Bibliji što ih čini oboje van-Biblijskima ali niti jedna ne bi trebala biti ne priznata na toj osnovi.

IZVJEŠTAJ:

U četvrtak 29. studenog (novembar) 2001, pastor Danijel Ekechukwu i njegova žena su imali neke nesuglasice koje su prerasle u svađu što je prouzročilo da ga je ona ošamarila. On je tim incidentom bio duboko povređen da je, kada ga je pozdravila i molila za oprost tog fatalnog jutra, prije njegovog odlaska, on odbio da joj oprosti. Rekao je da se ovakva stvar ( da bi žena ošamarila muža), nije nikada dogodila u njegovom narodu. To je bilo nešto odvratno. Namjera mu je bila da je poslije sljedeće nedjeljne službe pošalje njenom ocu u selo Amaimo, da se razdvoje barem za godinu dana (Liberacija žena još nije dospjela u Nigeriju). Iako je Danijel tijekom toga dana 30. studenog (novembra) 2001, ljutito razmišljao o svemu tome, nije ništa učinio jer se nije uspio toga petka vratiti kući.

Te večeri, na povratku kući, kočnice na njegovom 20 godišnjem starom Mercedes-u 230E su otkazale, kod spuštanja niz strmu liticu brežuljka, nakon čega je njegov auto udario u betonski stup, koji je služio kao brana da se tko ne bi strovalio u provaliju. Nije stavio sigurnosni pojas ( što malo Nigerijaca čini ), te je jako udario grudnim košem u volan i njegovu ručicu, očito povredivši unutrašnje organe je počeo bljuvati krv i otežano disati te napokon izgubio sve znakove života. Danijel nije bio u stanju da se sam izvuče iz auta; to su učinili neki očevidci. Jedan dobrovoljac je ponudio svoj auto dok se drugi ponudio da ga preveze u bolnicu "St. Charles Borromeo" koja je bila nedaleko u predgrađu Onitshe.

Odmah nakon nekoliko minuta po dolasku u bolnicu, doktor mu je ukazao prvu pomoć ali je Danijel osjetio da mu tijelo na to ne reagira. Počeo je da moli molitvu čovjeka koji je znao da će umrijeti. Molio je Boga da mu oprosti sve njegove grijehe, da bi mogao stati pred Gospodina. Također je poslao po svoju ženu Nneku sa kojom je odbio da razgovara ranije tog dana kada je napuštao dom. Kada je čula vijest o nesreći svoga muža i o stanju u kome se nalazi onesvjestila se. Malo kasnije kada se probudila, susjed, kršćanin je je odvezao u bolnicu. To je bio Danijelov prijatelj, Ede Samuel ( sa kojim sam poduže razgovarao), a bio je zajedno sa njom i stvarni svjedok o svemu što se dogodilo ta tri dana.
Kada je Danijelova supruga stigla u bolnicu St. Charles Borromeo i vidjela Danijela u kritičnom stanju, gorko je zaplakala moleći ga da ne umre i da je ne ostavi. Doktor je priznao da ništa ne može učiniti da bi spasio Danijelov život. (imajmo na umu da je to bila bolnica jedne siromašne zemlje). Na temelju toga Danijel je zatražio da ga prebace ambulantnim kolima u Umezuruike bolnicu, Owerri, gdje je radio njihov obiteljski doktor. Umezuruike bolnica je bila udaljena 80 km. Njegova supruga je organizirala kola brze pomoći, tako da su se, kada je Danijel umro, nalazili na putu za Umezuruike bolnicu.

Danijel je ležao u zadnjem djelu kola hitne pomoći ok je supruga sjedila naprijed. Osjetio je da neće preživjeti te pozvao suprugu da mu priđe. Htjeo je da se oprosti od nje te joj dao upute u vezi crkvenih i osobnih dokumenata, tješeči je da se pobrine za djecu i crkvu. Počela je jecati i plakati te ga je oštro ukorila za ovakve negativne riječi. Budući da je bio čovjek Božji, po njezinom je trebao imati više vjere a ne da govori o smrti!

Dok ga je ona korila, ugledao je dva velika anđela (bili su toliko veliki, da se on kasnije čudio kako su stali u kola hitne pomoći - samo jedan od njih je bio veliki kao kola), koji su bili potpuno bijeli ( čak i zjenice njihovih očiju ). danijel je pokušao da govori anđelima, ali mu je jedan stavio prst na usta, dajući mu znak da šuti. Uhvatili su ga sa obje strane i počeli dizati i on je počeo shvaćati da ima dva tijela. Držali su ispod obje ruke njegovog duhovnog čovjeka ( koji je bio savršen u jednoj cjelini ), dok je njegovo slomljeno tijelo ostalo ležati ispod. Onoga trenutka kada su napustili kola hitne pomoći Danijel je izgubio svijest o prirodnom svijetu.

Kada su kola hitne pomoći stigla u "Umezuruike" bolnicu s Danijelovim tijelom bila je već lasna noć, petak 30 studeni ( novembar ) 2001.

Danijelovo mrtvo tijelo su zatim odvezli kući njegovog oca u obližnje selo što je duboko pogodilo oca u srce i sve prisutne članove obitelji te su gorko plakali. Danijelov otac je odlučio da se mrtvo tijelo odnese u obložnju mrtvačnicu Ikeduru General bolnice gdje su stigli u subotu ujutro negdje oko 1:00h. Tamošnji grobar, Mr. Barlington Manu je primio leš. Danijelovo tijelo je bilo smješteno u primitivnu Nigerijsku mrtvačnicu koja nije imala hladnjaka i grobar je ubrizgao balzamirajuće kemikalije između Danijelovih prstiju i preko njegovih stopala dok je potpuno balzamiranje trebalo biti obavljeno ujutro. Uz pomoć još jednog službenika smjestio je Danijelovo tijelo na ploču mrtvačnice između dva druga leša.

Ujutro kada je grobar pokušao da zasiječe Danijelovo tijelo da bi došao do unutrašnjeg dijela gdje je trebao da ugura cijev kroz koju bi ubrizgao još balzamirajuće tekućine doživio je čudni šok koji ga je odgurnuo od leša. To ga nije toliko iznenadilo jer je nešto ovkao već doživio i ranije a to je pripisao okultnim silama ( ovakve stvari su naširoko u Africi prakticirane i za njih svjedoće večina Afričkih pastora koje poznajem). Poslije drugog pokušaja i drugog šoka koji je na neki način paralizirao njegovu desnu ruku zaključio je da je Danijel vjerovatno bio član neke moćne tajne organizacije, te je odgodio svoj posao za neko vrijeme kada sr snaga tih sila po njegovom mišljenju bude umanjila ( ovaj grobar naravno nije bio kršćanin ali se je obratio poslije Danijelovog uskrsenja ). Danijel je rekao da su ljudi osjetili balzamirajuće kemikalije dva tjedna nakon njegovog uskrsnuća. Kada bi ga tko zagrlio ustuknuo bi i uhvatio bi se za nos!

Oko 2:00h u Subotu ujutro, grobar koji je stanovao u blizini mrtvačnice bio je uznemiren pjesmama obožavanja koje su dolazile iz mrtvačnice a utihnule čim bi prišao vratima. To se dogodilo dva puta. Dok je tražio odakle muzika dolazi, zapazio je da nekakav sjaj zrači iz lica Danijelovog leša. to ga je potpuno uznemirilo.

Grobar je bio toliko zbunjen zbog svega što se dogodilo da je u Subotu ujutro išao tražiti Danijelovog oca da mu kaže što se dogodilo i ukloni Danijelovo tijelo iz mrtvačnice. Te Subotnje noći Danijelova supruga je usnula da je vidjela lice svoga muža koji joj je rekao zašto su ga stavili u mrtvačnicu; on nije mrtav i trebaju ga odnijeti u Onitshu gdje propovijeda njemački evanđelist Reinhard Bonnke. Ona je odlučila da to učini, iako je cijela obitelj mislila da nešto s njom nije u redu.

Kasnije u Subotu on je opet pokušao da podsječe Danijelov unutarnji dio bedra da bi mogao da ugura cijev za ubrizgavanje i opet je susreo isti otpor kao i prije. Te noći zvuci obožavanja ponovo su se čuli iz kapele. (nemojte da predpostavljate da je Danijelov leš trebao da bude sahranjen dan nakon njegove smrti. Nigerijci često sahranjuju svoje mrtve i tjednima nakon smrti ). Danijel je bio mrtav više od 28 sati. Članovi obitelji su na kraju ipak popustili ali su donijeli mrtvački sanduk i pogrebno odijelo da bi ga grobar mogao obući što je on i učinio. U nedjelju ujutru 2 prosinca (decembar) su posudili kola hitne pomoći i prevezli sanduk u kojemu se nalazilo Danijelovo tijelo u "Grace of God Mission" ( Crkvi Božje Milosti) velikoj crkvi u Onitshi udaljenoj oko sat i pol gdje je evnđelis Reinhard Bonnker propovijedao na popodnevnoj službi. Tamo su stigli oko 1:00 poslije podne.

Crkveni posjed je bio zaštićen mnogim federalnim, državnim i gradskim čuvarima, zbog Reinhard Bonnkes koji je primio mnoge smrtne prijetnje jer je omrznut od muslimana širom cijele Afrike (da ne spominjemo činjenicu da su dvije zgrade WTC-a u New Yorku bile uništene od strane muslimana-terorista samo nekoliko tjedana ranije). Zog toga sigurnosna služba nije dopustila da se sanduk unese na crkveno zemljište, smatrajući da bi se u njemu mogao nalaziti eksploziv. Danijelova supruga se glasno prepirala sa njima i nakraju je otvorila kovčeg da im pokaže svog mrtvog muža što je uzrokovalo da su joj se rugali i išibali zbog njene nepopustljivosti da uđe. Ona je uzrokovala toliki nered da su o tome obavijestili glavnog pastora te je njegov sin dopustio Danijelovoj ženi da unese tijelo ali bez kovčega i da ga stvae u doljnju prostoriju nedjeljne škole gdje su položili Danijelovo tijelo na dva spojena stola.

Neki su se vjernici okupili oko Danijelova tijela i molili dok je Reinhard Bonnke, koji nije ništa o svemu tome znao propovijedao i molio se. Konačno su primjetili kako se Danijelov leš trgnuo te počeo neregularno disati ( u to vrijeme Reinhard Bonnke je već bio napustio prostorije), Prisutni vjernici počeli su se još vatrenije moliti i kako mu je tijelo bilo kruto i hladno počeli su ga masirati , vrat, ruke i noge. Kada su oni u gornjim prostorijama čuli da se dolje mrtav čovjek vraća u život, prizemne prostorije su uskoro postale prepune naroda. Iznenada je Danijel kihnuo i skočio sa stola. to je bilo negdje između 3:50h i 5:15h popodne (umro je u petak oko 10:00h sati navečer). Postepeno je u sljedećih nekoliko sati postao svega svjestan.

Da li sumnjate u voo izvješće? Na web stranici Christ of all Nations je napisano: "Ovdje vidimo čvrste činjenice koje se ne mogu pobiti. Dva dana Danijel nije disao i njegovo srce nije kucalo. Sve se to dogodilo u vrućoj klimi, bez hladnjaka. U njega su bile ubrizgane jake kemikalije, da bi spriječile raspadanje. Kao leš on je bio prevožen satima, vučen okolo te ležao satima u bezračnom uskom prostoru mrtvačkog sanduka. trebao je imati ozbiljne moždane povrede, ali je ostao živ bez ikakvih posljedica.

Ovo nije neko nepodržano izvješće o nekom privatnom povratku u život kao da se dogodilo u nekom domu. Ovo je javni doađaj, jedna otvorena demonstracija oživljenja iz mrtvih. Ako bi se netko rebao spomenuti, to bi trebala biti Nneka. Samo je njezina napadna vjera sprijčila Danijelov pogreb, tako što ga je dovela tamo gdje je bila uvjerena da će ga Bog vratiti u život. Poštivala je Reinharda Bonnkea kao Božjega čovjeka te vjerovala da će u ozračju vjere, gdje on bude služio čudo biti moguće. Nnekina vjera je diktirala cijeli ovaj događaj i ta vjera je bila nagrađena. Od koga? Tko je nagradio njezinu vjeru ako to nije bio Bog? tko bi drugi bio?"

Da je ovaj događaj bio izmišljen, sumnjam da bi pastor Ekechukwu izmislio priču da je bio odveden u pakao, što ću navesti poslije ovoga. Poruka pastora Danijela je na pokajanje crkve, da pripremi crkvu da može stati pred Isusa a mnogi su se već uistinu pokajali kada su čuli njegovo svjedočanstvo. Kada bi njegova priča bila izmišljena, onda je rezultat te laži istinita svetost. Konačno, služba Reinharda Bonnkea sigurno ne treba nikakve promotivne izmišljotine, pošto su njegove Nigerijske evangelizacije već bile posjećene milionima. On ustvari izjavljuje da osobno nema ništa sa ovim čudom i da nije ni bio svjestan da se mrtvo tijelo nalazi u podzemlju crkve u kojoj je propovijedao.

Više na:
http://rijekazivota.blog.hr

Zasto nema cuda u Hrvatskoj?