Bio sam homoseksualac
Kategorija: Svjedočanstva
Kod
nas u crkvi ima puno dragocjenih "bisera". Jedan od njih je zasigurno i
Zlatko (to mu je pseudonim, op. aut.). Predivno je gledati ga kako
uvijek radostan služi Bogu i ljudima. Tek nedavno sam saznao njegovu
životnu priču. Iznosimo je u formi kratkog intervjua.
RIJEČ ŽIVOTA: Zlatko, reci kako si upoznao Isusa i kako si došao u Crkvu "Riječ Života"?
ZLATKO: Prije tri godine doživio
sam emocionalni slom. Osjećao sam se odbačen od ljudi i neprihvaćen u
sredini u kojoj sam živio. Zbog toga sam odlučio promijeniti sredinu i
prekinuti kontakte sa svima koje sam do tada poznavao, uključujući i
moju obitelj. Roditelji su policiji prijavili moj nestanak, pa je za
mnom organizirana čak i potraga. Kad mi je nakon desetak dana ponestalo
sredstava za život, vratio sam se kući i u svoju staru okolinu. Tada mi
je prijatelj kroz razgovor ponudio poznanstvo sa osobom koja mi može
pomoći. Tako je i bilo! Odveo me na jedno druženje, gdje sam otvorena
srca očekivao tu osobu koja će mi pomoći. Zapravo me odveo na
bogoslužje u Crkvu "Riječ Života", gdje sam, nakon početne zbunjenosti,
za vrijeme slavljenja Boga pjesmom, osjetio potpuni mir i nestanak sve
tjeskobe koja me do tada pritiskala. Taj dan, nakon službe, pozvao sam
Isusa u svoje srce.
RŽ: Što je bio glavni uzrok tjeskobe koja te mučila i zbog koje si doživio emocionalni slom?
Z: Tražio sam ljubav i
razumijevanje na pogrešnom mjestu. Imao sam dečka i volio sam ga kao
što muškarac voli ženu. On mi nije uzvratio ljubav koju mi je obećao i
koju sam očekivao i to me emocionalno slomilo.
RŽ: Znači, bio si homoseksualac. Reci nam
ukratko nešto o tome. Kako si uopće postao homoseksualac? Jesi li se
rodio s tom sklonošću?
Z: Još od moje šeste godine tetak
mog oca (četrdeset i pet godina stariji od mene) uvodio me u svijet
homoseksualnosti. Isprva me "samo" nedolično dodirivao i tražio da i ja
to njemu činim, a kada sam imao devet godina došlo je i do sâmog
spolnog čina protiv moje volje. Zbog toga sam doživio veliki šok i htio
sam si oduzeti život. (Napominjem da mi je tetak cijelo to vrijeme
govorio da je "sve to normalno", da "nikome ne trebam govoriti o tome"
i da je to "naša tajna".) Budući da su roditelji našli moje oproštajno
pismo, uspjeli su me navrijeme spriječiti da se ne bacim pod vlak. S
obzirom da sam roditeljima slagao da sam se htio ubiti zbog toga što su
me druga djeca zadirkivala da se ponašam "kao curica", roditelji nisu
doznali pravi razlog moje traume, ali su me svejedno jako ohrabrile
očeve riječi, da je "hrabrost živjeti i suočiti se sa životnim
okolnostima, a ne ubiti se". No, seksualno iskorištavanje se nastavilo
sve do moje šesnaeste godine.
RŽ: Što se tada dogodilo?
Z: Roditelji su saznali što se
događalo. Najprije su doznali da je tetak zatečen kako seksualno
iskorištava jednog dječaka (prijateljevog sina). Iako oženjen, bio je i
homoseksualac i pedofil. To ih je potaklo da malo istraže cijelu
situaciju. Ispitivali su i mene i ja sam im sve ispričao. Tada su me
poslali kod psihologa na razgovor, ali meni više "nije bilo pomoći",
jer sam kroz upoznavanje drugih homoseksualnih osoba (s kojima me u
početku upoznavao tatin tetak, a dalje su se poznanstva događala sâma
od sebe, jer sam se kretao u tom društvu) "upoznao ljepšu stranu
homoseksualnog odnosa". Homoseksualnost je postala dio mene. No, u isto
vrijeme su mi se sviđale i djevojke, pa sam zapravo bio biseksualac (sa
naglašenijom sklonošću prema muškarcima).
RŽ: Koliko dugo i koliko intenzivno je ta seksualna orijentacija (ili bolje: dezorijentacija!) obilježavala tvoj život?
Z: Takav način života sam živio
sve do svoje trideset i sedme godine, kada sam upoznao Krista, koji me
oslobodio tog ropstva. Do tada sam imao vrlo buran i razvratan život.
Često sam mijenjao partnere i činio mnoge stvari o kojima ne treba niti
govoriti. Imao sam nekoliko ozbiljnih (višegodišnjih) homoseksualnih
veza i nekoliko puta sam mislio da sam našao "pravu ljubav", no uvijek
sam se iznova razočarao. Čak sam imao i nekoliko ljubavnih veza sa
ženama, a sa jednom sam bio i zaručen. Unatoč svemu, smatrao sam se
sretnim i zadovoljnim čovjekom, sve do godinu dana prije nego što sam
upoznao Krista. Tada kao da su mi se "otvorile oči" da vidim svu tu
opačinu, lažnu "ljubav" i besmislenost tog načina života. Zadnja "kap
koja je prelila moju čašu" je bila neuzvraćena "ljubav", koju sam prije
spomenuo, a što me onda dovelo do toga da potražim i prihvatim pomoć.
RŽ: Tada si, dakle, upoznao Krista i došao
u Crkvu "Riječ Života". Kako si zapravo primio oslobođenje od tog
ropstva kojim si bio vezan?
Z: Proučavajući Bibliju, spoznao
sam da istospolna i vanbračna seksualnost nisu u skladu s Božjom voljom
za ljudski rod. Tada mi je došla želja da se oslobodim homoseksualnosti
i da živim u skladu s Bogom. Druženja s Bogom bila su mi dragocjena i
ugoditi Njemu jedino bitno. Potražio sam pomoć u crkvi i uputili su me
ljudima koji služe u tzv. "timu za oslobođenje". Oni su sa mnom
popričali i pomolili se za mene. Sve skupa je trajalo oko sat vremena,
a bila je potrebna moja čvrsta odluka da se promijenim. Molitva ljudi
iz tima bila je toliko snažna da su i izgonili zlog duha iz mene, kako
bih primio potpuno oslobođenje od homoseksualnosti i bludnosti.