fra Baldo Lupetina

Link:http://hr.wikipedia.org/wiki/Baldo_LupetinaFra Baldo Lupetina rođen je u Labinu.
Zbog njegovih vjerskih uvjerenja papinska inkvizicija bacila ga je i zazidala u malu prostoriju u Veneciji, koja se nalazila na razini mora pri plimi. Zbog propovijedanja zatvorenicima bio je izveden pred sud, gdje je kategorički odbio odbaciti svoja uvjerenja, pa čak i po cijenu zatvora i smrti. Zbog toga je presuda inkvizicije bila: "da
se (fra Baldo) povede između stupova na Trgu Svetog Marka, da mu se
tamo odsječe glava i tako mrtav da se spali na istom mjestu, a pepeo da
se baci u more."
Mnogo je Talijana bilo pred sudom inkvizicije Santo Ufficio u
Veneciji. Ni jedan od njih nije išao tako do kraja i nije se držao tako
superiorno prema sudcima kao istarski glagoljaš
Baldo Lupetina. Ali tom velikom karakteru, iz kojeg kao da su govorili
nepokoreni glasovi svih naših tvrdoglavih (nepokorenih) generacija,
nije bilo suđeno da tako lako završi svoj život. Mletački dužd smanjio
mu je kaznu na doživotno tamnovanje, pa je za fra Balda sve ostalo po
starome. Vratio se u svoju ćeliju na razini mora da bi za svake plime
osjetio u njoj nadolazak vode. Opet je pomaljao glavu kroza zid u
susjednu ćeliju i propovijedao radosnu vijest i tako je to teklo još
godinama, dok ga ponovno nisu izveli pred sud i osudili na smrt
utapljanjem u moru.
Ova druga osuda na smrt izrečena je godine 1556.,
ali je - sudeći prema podacima koji su dosad otkriveni - izvršena tek
šest godina kasnije, tako da je taj borac za svoje ideale i za svoju
istinu, koji je inkvizitorima jednom rekao da je rođen da samostalno
pjeva, a ne da otpjevava, tj. da sam misli i zaključuje, a ne da prima
tuđe zaključke, ustrajao u svojoj upornosti punih dvadeset godina, i to
pod nečuveno teškim uvjetima inkvizitorske tamnice koja ni nakon dva
desetljeća nije mogla slomiti ili pokolebati Baldin duh. Da se Baldo
Lupetina pokajao, da je inkvizitorima izjavio da se odriče Luteranstva
(odnosno vjere), oni bi ga izveli iz tamnice i poklonili mu život.
Mjesto toga krvnici su ga jednog nepoznatog dana godine 1562.
utopili u moru, u onom istom moru koje je ne tako daleko na jugoistoku
rta Kamenjaka i iza Raškog kanala, gledao njegov Labin na brežuljku,
njegov najdraži grad u nesretnoj Slovinskoj zemlji.