poezija

I TI MOŽEŠ DOŽIVJETI ŽIVOG BOGA!
(Heda Domitrović)

Ako živiš po nekoj tradiciji
i ako ti to u krsnom listu piše,
znaj da si u zabludi
jer Bog ima za tebe mnogo više!

Ako misliš da je dovoljno to što vjeruješ
i da običnom čovjeku više ne treba,
tada nisi u pravu
jer to nije mišljenje s neba.

Običan čovjek si samo,
ako po Božjoj riječi ne kreneš dalje,
ako se oglušiš na poziv Svetog Duha,
koj' ti sam Isus, sa neba šalje.

Ne možeš reći da ne znaš,
kada u Svetom Pismu piše
da se u Kristu moraš nanovo rodit'
i prestati griješiti više.

Ako si sada Božje stvorenje
ne moraš samo to i ostat',
jer predaš li život svoj Kristu,
dijete ćeš Božje postat'!

Sada je vrijeme milosti!
Ne oklijevaj! Izaberi:
hoćeš li proći kroz vrata pakla
uli kroz sjajne nebeske dveri?

Hoćeš li sad pružit' ruke Kristu
ili ćeš sam kroz dolinu suza hodit?
Sada još ne znaš, ali slutit' možeš
da je divno dat' se od Duha Svetog vodit'.

Kad odluku doneseš
i Gospodu poželiš predati sve,
skrušeno mu reci:
''Oprosti mi, Isuse!''

Dok gorko zbog zablude plačeš
i zbog u grijehu izgubljenih dana -
sve grijehe će ti oprat'
krv iz Kristovih rana.

Vidjet ćeš da je zabluda ono
što u krsnom listu piše,
vidjet ćeš da je doživjet'
živog Boga,
beskrajno mnogo, mnogo više!

| © 2001. - 2002. Kristova Pentekostna Crkva |

PUNINA U KRISTU
(Heda Domitrović)

Kad si mi pružio svoju ranjenu ruku
u tom nezaboravnom danu,
neizbrisiv otisak Tvoje krvi
na mom je ostao dlanu.

Ta krv je žarila i pekla.
Sagorješe moji grijesi
i vidjeh da stvarno postojiš
da Ti si KOJI JESI.

I oganj postade melem
i kupelj vode i krvi,
a Ti kojeg ni poznala nisam,
za mene si postao prvi.

I bila sam ja i bio si Ti.
Iz dana u dan u meni si bivao veći
i kad sam posve u Tebi nestala,
našla sam put ka vječnoj sreći!

Sada me vodi Tvoja volja;
sada me ljubav Tvoja vodi
i kad se čini da robinja sam Tvoja,
konačno živim u punoj slobodi!

Gospodine, što si od mene učinio?
Gospodine, potpuno si me promijenio!
Vrata neba si mi otvorio,
za Život vječni Ti si me pripremio.

K'o Eva sam htjela naći najveći smokvin list
i sakriti golotinju srca svog,
a gle, u svečanu odoru bijelu
odjenuo me sam Gospod Bog!

Čini se da posljednju trku trče
izranjene noge bose,
ali kao da anđele vidim
da već vijenac slave mi nose.

U duhu Te Isuse gledam
gdje kamen mi daješ na kom moje ime piše -
o, Ljubavi vječna, kad Tebe imam
ne želim ništa više!
| © 2001. - 2002. Kristova Pentekostna Crkva |

KRISTOVA KRV
(Heda Domitrović)

Kada srce postane prazno
i čitavim bićem umor zavlada,
duboko negdje u grudima
neugasiva tinja nada.

Kada se čovjek očajnički
pokuša uhvatiti za te nade trak,
umom i srcem bljesne
neki - tek naslućen znak.

Kao otkriće neko,
nešto što prije ni znao nije,
bljesne iskrica spoznaje
i misao se k nebu vine.

On koji vjere nije imao
koji je nijekao da postoji Bog,
osjeti nevidljiv dodir
Stvoritelja svog!

Osjeti čovjek čežnju
za nečim što je od njega veće;
traži da popuni prazninu,
taj nedostatak duhovne sreće.

Što više traži, što više želi
i što mu više ta spoznaja znači,
to mu se više Svevišnji otkriva,
Gospod mu se daje naći.

Još ne zna čovjek
da ga to Duh Sveti zove;
i ma da još ne zna da ga Isus ljubi,
otvarajuć srce vjeri sumnju izgubi.

Još jučer u ništa vjerovao nije,
no sada ga Duh Sveti, svojom moći,
u postojanje Božje i ljubav
svemoćnog Stvoritelja osvjedoči.

Riječ Božju čita,
oproštenje grijeha traži i moli
i mir svoj nađe
kod Golgotskog križa boli.

Srce postaje puno.
Nestaju sve praznine
pod okriljem Isusa Krista
i njemu spasenje sine.

Sad je spašeno dijete Božje.
Okružila ga ljubav i toplina,
Otac nebeski više ne vidi grijehe:
na obraćenom čovjeku
vidi samo krv svoga Sina!

Sada hodi Uskim putom.
Sada slavi Spasitelja svog:
još jedno zalutalo dijete,
domu svom je doveo Bog!

| © 2001. - 2002. Kristova Pentekostna Crkva |

ŠTO JE CILJ TVOG PUTA?
(Heda Domitrović)

Koliko je zapreka na putu?
Ma da bezbroj opasnosti vreba,
svaku od njih može,
ukloniti Otac sa neba!

Mnogo puta noga skrene,
oči zablude u grijeh,
al' Isus kaže: 'Slijedi mene!'
Tad sotoni prisjedne smijeh.

Preo je mrežu i zamke sotona,
obećavao je i laži govorio;
lagodnim životom mamio,
privid sreće je tvorio.

No oni koji Božju riječ poznaju,
oni kojima je Gospodin oči otvorio,
znaju da je Bog čovjeka
za svoju slavu stvorio.

Kristovom krvlju ga je oprao,
Duhom Svetim ga je vodio,
i kad se iskreno pokajao,
vodom i krvlju ga nanovo rodio!

Čovjek ništa na zemlji nema
što bi izvorno mogao svojim zvati,
no Bog mu je dao slobodnu volju
da sam odluči kome će život svoj dati.

Želi li život svoj Isusu predat
i s Njim sigurno do Oca stići,
tad će ga čuvat na Uskom putu,
kroz sve će nevolje s njime ići.

No skrene li čovjek,
zabliješten tričarijama što sjaje,
tad se udaljuje od Spasitelja svoga
u zabludi tone, što je sotona daje.

Cilj svog puta još uvijek
svatko birati može:
Hoće li u paklenu tamu,
ili k Tebi, Gospode Bože!

Na raskršće kada staneš,
kojim ćeš pravcem krenuti?
Hoćeš li trenutne radosti svijeta
ili ćeš haljinu bijelu odjenuti?

Hvala Ti, Gospode,
što još uvijek birati mogu,
što se čitavim svojim bićem
želim predati Bogu!

A pitam vas, sestre i braćo,
tko želi zbog trena, vječnost izgubiti?
Zar nije blaženije
svog Spasitelja ljubiti?

Ne slušamo više mamac i poruke
koje nam sam sotona šalje.
Kristovom smo krvlju oprani!
Za Isusom Kristom –mi idemo dalje
!

| © 2001. - 2002. Kristova Pentekostna Crkva |

neznam dal haiku spada u poeziju,jer fakat ne volim te stvari, ali ovo će vamse svidjeti...

Denisa Krokanića (večernja škola): « Gledam kroz prozor, jabuka je pala...»

"Gospodine,s velikim sam planovima i s malom snagom započeo!
Tada nisam znao koliko košta biti kršćanin!I sada,stoji pred tobom napola izgrađena kuća!Ptice tuge gnjezde se u njoj.I vjetar sumnji zviždi kroz njezine pukotine.Dođi Gospodine i izgradi kuću mog života do kraja!"

Neznam tko je autor , znam samo da ovo ,kao molitvu može izreći svatko od nas!
To je ŽIVOT!