Ja se oprastam sa vama, od prekosutra vise nisam u Tuzli, tako da gubim svoj ADSL, odoh kuci preko ljeta, a kuci ima dial - up vezu - - bad bad bad thing.
Ne znam koliko je brz dial-up za forum, vidjet cu.
Tako da vi ovdje u cafeu osajete same cure, ah, ima Admin.
Svejedno gdje sam, molim Boga da vas blagoslovi u svemu sta radite!
Znate, velika je stvar to sto ste samnom prosli kroz ovaj ponor, jamu koju su kopali predamnom od kako sam ziv. Zao mi je moje mame zato sto ona nije znala da je ''to'' bilo oko nje sve ove godine. Sad zna i zahvaljuje se vama sto ste nas podrzali da ustrajemo u dobru. Vasa molitva mi je dala snage, hrabrosti i ljubavi - sve ono sto mi je trebalo da prodjem kroz ovaj ponor. To vam nikad necu zaboravit!
Neke stvari nam se dogadjaju svaki dan, iznova i iznova ali nisu toliko upecatljive, toliko zustre i vrijedne da bi ih pamtili. Onda se dogodi da ne znamo sta se tacno pitalo, sta se tacno pisalo ili govorilo, ali ovo kroz sto smo mama i ja prosli je bilo nesto ne zaboravno i vasa molitva za nas je bila ne zaboravna! Mogu ja ovdje pisat koliko hocu, ali neke stvari se ne mogu napisat, neke stvari se mogu samo zivjet a tako i ja od ovog dogadjaja zivjet cu u vjecnoj zahvalnosti vama sto ste bili samnom i s mojom obitelji u borbi iz koje su svi moji bliznji bjezali. Nemam rijeci vise.
''Sile'' su mi uspjele unistit nadu za fakultet. Nisu nam uspjele drugacije naudit. Tako da necu vise imat ADSL barem jos dvije godine najvjerovatnije. Da, past cu godinu najvjerovatnije. Imam ispite jos u devetom mjesecu, ali bi mi trebalo cudo da prodjem pored svih nacistickih muslimanskih profesora koji me mrze i izzivljavaju se na meni nizasto. Samo zato sto sam Krscanin. Sad, na ovim zadnjim ispitima ovih dana sam dozivio neke nevjerovatne stvari, i ne samo na ovim, trpim to vec 3 godine i sutim. Najradije bih otisao u sumu i ne progovorio vise s nikim dovijeka, sam zivio sa drvecem i majmunima, ''evoluirao'' malo, ali Bog to ne zeli.
Bog je pustio neman na mene. Tko sam ja da kazem ''Nemoj mi to Boze radit''
Valda sam zasluzio sve to. Crn oblak je kolao nad mojim zivotom od samih mojih pocetaka i stigao da me unisti pred moj ulazak u zrelost. Zanimljivo. Kad vratim film malo nazad, uplasim se. Nigdje svjetla. Tunel prazan i nemilosrdan zasitio mi kozu. Nigdje svjetla. Nigdje oaze u toj pustinji jada, kisa suza na susu mojega srca legla je. Nigdje svjetla.
Ali, uvijek sam znao negdje u strahu samoce da ima Bog. Gdje god sam bio i radio na svoju propast, sijao korov po srcu svojem, imao sam na umu da postoji On, da je tamo negdje, da je nedokuciv i da Ga zelim natrag. Zelio sam Boga uvijek ali nisam znao kako, nisam znao kako da ga nadjem. Mislio sam da sam stvoren za propast i slusao sam potajno kako govore: ''Ah, milostiv je on i dobar, on sve oprasta.'' A ovi koji su to govorili su... sto dalje od njih bjezat. Kamo srece da sam jos kao mali znao da se Isusu moze obratit, a ne da to saznam sa svojih 20 godina, postedio bih i sebe i svoje 9 godina pakla kojeg sam prouzrocio u kuci.
Zasto nikad nisam mogao imat prijatelje? Evo zasto: zato sto nikad nisam bio na strani nepravde. To je ono sto je nadjacalo u snazi mene slabog. Kad vec sutite i pustili ste me da pricam, dat cu vam sliku sebe. Ja nemam rodjaka, namam brata, nemam sestre, imam samo Boga i one koji su u Bogu jer jedino Bozije moze mene razumjet. Imam tu srecu da imam mamu koja me nikad nije slagala, a to je biser u ovom svijetu zla. Imam mamu koja je zivot dala za mene i od nje sam naucio sta to znaci voljet i sta to znaci obitelj, ali kad bi moja mama uradila nekom zlo i taj dodje meni i tuzika se na moju mamu - ja nebih branio mamu pred njim. Ne kao neki, koji staju odmah za svoje iako su u krivu. Ali takav je sav svijet. Jos nisam naisao na nekog tko ce stat uz rame sa pravednosti odbacujuc laz.
Tako sam postupao i sa drustvom. Oni bi cinili zlo drugima i ja bih onda stao na stranu drugih zato sto su drugi pravedni ispali. Tako me drustvo nije podnosilo, a nisu me podnosili ni pravedni zato sto sam imao zivio u okolini sa pogresnim drustvom. I to se ponavljalo.
Imao sam pravednost Boziju usadjenu u srce od kako znam za sebe. Necu rec - pravedan je katolik, praveda ne protestant, pravedan je musliman, pravedan je pravoslavac sve dok taj isti ne stane na stranu pravednosti !
I evo me sad. Sad sam onaj stari, onaj koji je zivio nekad, stidan i tih, miran i povucen. Pronasao sam sebe u Gospodinu. Cekam konacno njegovu milost da me oslobodi okova zla koje je proisteklo iz tudje ljubomore i zavisti. Cekam, cekam da zavrse kusnje i da Bog konacno blagoslovi zivot moj i mamin te da pocnemo zivjet slobodni u dobru koje stvaramo, a ne da nam se to dobro vraca zlom kao sto je to bilo dosad, sto nas je vodilo u osamu.
Vjerujem da me blagoslovljen zivot ceka. Putujem ka njemu u vjeri. Jer, kako ja vidim stvari, svi Boziji ljudi su nakon prokusanosti usli u blagoslov na ovoj Zemlji. Tako mislim da ovih 20 godina trpljenja tudjeg zla i opetovanog oprastanja drugima nece proc tek tako nezaboravljeno u Bozijim ocima. Sve sto ja zelim od Boga i sto sam ikad zelio od Boga bilo je to da mi dadne zenu kao sto sam ja. Moje rebro koje mi je uzeo. Zelim ga natrag. Ali Svevladar suti. Vjerovatno misli da nije jos vrijeme. Ok. Cekam i dalje. I danas, i sutra, i prekosutra cu vapit Bogu: ''Zenu mi samo daj''
Ali on mi je dao dar da pravim muziku. Nisam to nikad trazio al et kad je vec dao, onda dobro.
Jooooooooj, jedva cekam kad dodju:
salim se, ovo je primitivno
jooooooooj jedva cekam kad dodju:
onda
onda
&
onda
onda
a onda nesto najljepse, najdragocjenije, najvaznije
Eto, hvala vam na razumijevanju, na kavi, na podrski i ne znam vise na cem sve ne.
Pisemo se jos ova dva dana.
_________________
Doista, kad svijet u mudrosti Božijoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike ! ''1. Korinćanima 1:21''
Naslov: Re: Cafe 
sri srp 04, 2007 5:45 pm![[Vrh]](http://illiweb.com/fa/subsilver/up_arrow.gif){kind=icon}
ja cu donjet tekile...i limun...
