PUCAJU OKOVI U SLAVLJENJU
Danas sam od jedne divne sestre dobio obavijest da će u njezinu gradu,
u Karlovcu u crkvi biti prezentirana glazba mesijanskih židova.
Sada sam baš razmišljao o Pavlu i Sili kada su bili u tamnici u Filipima.
To je zapisano u Djelima 16. Bili su bepravno bačeni u tamnicu,
zakovani u klade. Mnogi bi od nas ili smizdrili ili maštali o rušenju
vlasti. Uglavnom bili bi shrvanii.
Međutim, što su njih dvojica uradili? Pročitajmo sada zajedno od 25 do 31 redka:
"25 A u ponoći Pavao i Sila molili su se i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.
26 A najedanput tako se vrlo potrese zemlja, da se uzdrmaše temelji
tamnice. I odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
27 A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede da se ubije, misleći, da su pobjegli sužnji.
28 A Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje!"
29 A on zaiska luč, i uleti, drščući pripade k nogama Pavla i Sile.
30 Izvede ih van i reče: "Gospodo, što mi treba činiti, da se spasim?"
31 A oni rekoše: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se ti i kuća tvoja."
Oni su molili, slavili, nisu gunđali. Ostali zatvorenici sigurno su
mislili u sebi: "Ovi su skrenuli sa uma, u tamnici su, ali pjevaju!!!"
Uglavnom, ubjeđen sam da nisu bili ravnodušni kada su slušali njihovo
slavljenje. Mnogi danas se ustručavaju i sponuti Božje ime u strahu od
ljudi. Pogledajmo ta vremena, tada su kazne bile mnogo mnogo
rigoroznije nego danas. Ali oni su slavili, obožavali sveto Božje ime.
Ono što mnogi ne znaju, a što je velika istina jeste da Bog prebiva u
slavljenju Njegovog naroda (vidjeti Psalam 22:3). U nekim našim
prijevodima piše da Bog prebiva u svetištu u ovomu stihu. U našem
prijevodu riječ TEHILA je prevedena kao svetište , ali u svim drugim
prijevodima piše da Bog prebiva u slavljenju. Tehila na hebrejskom
znači himna, hvalospjev, psalam. Bog prebiva u našemu slavljenju. Kada
pjevamo Bogu, morramo razlikovati slavljenje od obične izvedbe. Mnogi
danas ili jedva čekaju da otpjevaju da bi pohvalili sebe ili pjevaju
super, ali nema sile. Moramo shvatiti da slavljenje pripada Bogu i da
mi slavimo Njega, a ne skladbu, ne skladatelja, ne izvođača! Kada
slavimo srcem tada Bog dolazi u naše slavljenje, tada On prebiva u
slavljenju!
Slavljenje ne mora biti nužno i pjesma, ne! Mi možemo klicati Bogu, davati mu priznanja za sve što čini za nas! Haleluja!
I što čitamo dalje u tekstu? U 26 stihu vidimo kako se trese zemlja, otvaraju vrata, pucaju okovi!
Ljubljeni brate/sestro, ako si u problemu već sada digni ruke i počni
slaviti, samo to učini i vjeruj i okovi će već sada početi padati.
Okovi depresije, okovi razočaranja, okovi boli! I onda će kada te možda
ta osoba koja te povrijedila (tvoj tamničar) doći pred tebe i pitati
te: "Što da činim da budem spašena?" A i drugima ćeš biti ohrabrenje
(padat će okovi i sa njih kao sa zatvorenika).
Bog želi da ga slaviš i da znaš jednu stvar: pobjeda je tvoja u Kristu
već sada izvojevana! Već sada! Haleluja! Zato ga već sada slavi i okovi
će početi pucati, okovi će spasti.
On prebiva u slavljenju, a kada ga slaviš i kada On dođe u slavljenje
pucat će okovi i ti ćeš se radovati, a Bog želi dragocijena dušo da se
ti raduješ u Njemu i da On bude sva Tvoja radost.
Zato, već sada ustani i slavi Boga! On dolazi i lomi okove!
AMEN
