Duhovna praznina... eto mene je u zadnjih god i po, sve naoustilo, neka kriza identiteta i svega me ulovila, doslovno preko noci "pukao" mi film sa tom stalnom borbom izmedu dobra i zla, kako uvijek znati da radim kako to Bog zeli, iz dan se propitivato da li ovako, da li onako, pa osjcaji oovi, pa osjecaji oni. i nakon toga sve nestalo iz mene. Nema u meni vise volje za tim, nema zelje, nema nicega u meni, Zivim iz dana u dan, ali neam za koga to zivjeti, nemam koga kad se sve smiri i rec, eto dala sam sve od sebe. Ako trenutno spadam u nevjernike i ateiste, krivnjea je moja. Krivnja je moja i zbog dolaska u ovo stanje, ali mi se previse toga dogodilo u premalo vremena, imala sam osjecaj kaoda je Bog previse toga ocekivao i trazio od mene.