Vi ste sretan i ispunjen čovjek. Hvala Bogu što vas je tako zahvatila Njegova milost i što ste bili toliko mudri da joj se predate. Lijepo ste to opisali.

Zanima me vaše mišljenje; ako se u nekoj obitelji u samo tri generacije (radi se o mojoj) zaredaju nesretni slučajevi sa smrtnom posljedicom, nagle bolesti, također sa smrtnom posljedicom, ubojstvo, samoubojstvo i ovisnosti; da li je to prokletstvo te obitelji ili spaštanje zbog teško počinjenog grijeha (koje mi nije poznato) prema onoj: "Stariji će jesti nezrelo grožđe, a mladima će trnuti zubi!" Što činiti da se taj nesretni niz prekine...

Moli se za svoju obitelj...to može puno pomoći

Pazi kada govorimo o necijoj porodici ili takvom nekom slucaju o kakvom ti govoris, onda treba imati mnogo vise informacija i znati neke detalje kako bi smo mogli oceniti ako se nesto desava zasto se to desava. A to ne bi bilo dobro iznositi na forumu. Ipak su to intimna pitanja.

Drugo, ono sto trebamo znati, shvatiti i priznati sebi jeste cinjenica da onaj ko poznaje pravog Boga, ima pravu veru, pravu Crkvu, nece trpeti takva demonska nasilja u svojoj porodici. Bog cuva svoje, i sve ide na dobro onima koji ljube Boga.
Pravi Hristov vernik moze biti napadan, moze imati probleme, ali Gospodin nikada nece dozvoliti da se sotona izivljava nad njim i njegovom porodicom.

Razmisli malo o ovome sto sam ti napisao, i preispitaj pred Hristom tvoje srce. Trazi da ti Isus da odgovore koji su ti potrebni kako bi razumela sta sam hteo da ti kazem i sta bi ti trebala uciniti.

Da, bitno je znati da je Isusovaa krv moćna i da ion kada se pokajemo i zatražimo ga mi ga nalazimo. I On tada otklanja prokletstvo, a daje blagoslov.
Baš što je Jevrejin rekao, On ne da svoje koji Njemu pripadaju.
da, nekada će dopustiti kušnje-točno, ali ne preko naše mhere više nego li možemo izdržati.

Nisam se javljala, jer pokušavam nekako sve povezati...prošlost, sadašnjost. Tako je, Bog ne daje nevolja više nego ih možemo podnjeti. Pa eto, ja podnosim i nije me još ništa slomilo niti bacilo van moje ravnoteže. Obično mu se tako i obraćam "Sve što daš, ja ću prihvatiti!" I prihvaćam i nije mi tako teško koliko možda nekome sa strane to djeluje. Ali, zašto sam ovu temu nazvala "Duhovna praznina"; zato jer u periodu kada mi sve "štima" osijećam strahovitu duhovnu prazninu koja me razara i tada mi ništa, ama baš ništa nema smisla. Kao da samo postojom, a ne živim!

Joj Jevrejine baš si ovo lijepo napisao,evo baš me nekako raznježilo,to je sve istina što pišeš,hvala Bogu za tebe.

Da Jevrejine! Trešnja je u pravu, vrlo lijepo i toplo napisano! I istina iznad svega. Već sam pomislila da sam malo preagresivno krenula sa pitanjima i kako ovo, kako ono...ali ovaj forum mi je super, jer ono što ovdje pišem ne mogu baš sa svakim podijelit, pitat, komentirat...malo je preintimno i zahtjeva razumijevanje, naravno i podršku. Vaša osobna iskustva puno mi svjedoče o Kristu, drago mi je što ŽIVITE svoju vjeru i razvijate se duhovno u njoj. Ja sam malo zablokirala u svemu tome, ali sam na dobrom putu da se vratim tamo gdje spadam. Ljudi moji, Bog vas sve blagoslovio i neka Njegova milost i dalje vodi vaš život!

i tebe draga moment nek Isus izobilno blagoslovi i vodi kroz život

Hvala Trešnja. Znam da je to do mene, a On je uvijek tu, bliži mi je od vlastitog daha i čeka da mu se predam. Znam da je TO TAKO. Ta primopredaja mi malo teže ide, ali svladat ćemo i to.

Naucimo sta je to prebivati u Hristu.

Mislim da je nabitnije VJEROVATI, PREDATI SE, PRIHVATITI i biti SIGURAN DA ZASLUŽUJEŠ. Ako kažemo da vjerujemo,a opet postavljamo tisuću pitanja tražeći racionalan odgovor, prihvatljiv u okviru naših ograničenih ovozemaljskih poimanja, usudila bih se reći da je vjera na staklenim nogama. Ako Mu predamo svoje jade, moleći Ga da ih preobrazi i ispuni svoju volju, a ne našu, a opet nakon toga se sa istim tim jadima mučimo u potrazi za rješenjem vlastitim snagama, to bi značilo da Mu nikada nismo znali predati. Ako nam bilo koje zlo koje nas zahvati u životu dovede do očaja i sumnje u Njega (a uostalom čime sam ja zaslužila da mi sve ide glatko, bezbolno i bezbrižno) dovodi do toga da ne prihvaćamo volju Njegovu, a kao On zna što je za nas najbolje gledajući dugoročno i sveobuhvatno za naš život. I na kraju, mislim da je najveći problem kod ljudi što oni duboko u sebi misle da nisu zaslužili Njegovu ljubav i milost. Obično misle da su to samo neki izabrani i dobri ljudi, premda je Biblija puna primjera "nesavršenih" ljudi koji su svojim obraćenjem i te kako bili svjedoci Isusa Krista. Mislim da upravo mi moramo biti jedan drugome podrška, i krila koja nas uzdižu kada padnemo (a svakome se desi), kako bi se ponovo podigli i krenuli JEDINIM ISPRAVNIM PUTEM i kao što je Jevrejin rekao ŽIVJETI U ISUSU ! Bog vas blagoslovio i podario vam svoj mir !!!!

Pokrenula si veoma osetljivu temu, ili cacnula si u srz problema.

Hajde da vidimo kako ce ko na to reagovati.

Ovo je moj osobni stav u odnosu na Njega, izvedenice osobnog iskustva i promišljanja, što ne mora nužno biti baš tako, ali je moje. Često mi se dogodi kada sam u nekom svetištu, pa i na ovom forumu se nekako tako osijećam, kao da su svi u čvrstom zajedništvu s Bogom, uronuti u puninu Njegove milosti koju ste čvrsto zagrlili, a ja nekako sa strane kao promatrač.
Divim se takvim ljudima, "zavidim im"! Postavlja se pitanje a što mene sputava da budem poput njih, e pa upravo unaprijed navedeni razlozi!